Krznašice kao zajednička sudbina

Udruženje za popularizaciju farmerskog gajenja činčila „Aguti“, Srbija poziva odgajivače krznašica iz susednih zemalja da nam se jave preko ovog sajta kako bismo napravili konkretan i svrsishodan plan delovanja u projektu obaranja zakonskih odredbi o zabrani gajenja krznašica u zemljama regiona.
image

KRZNAŠICE KAO ZAJEDNIČKA SUDBINA

Odgajivači krznašica širom Balkana moraju znati da se problem zabrane gajenja neće riješiti sam od sebe, već udruženom akcijom istinski zainteresovanih aktera koji žive na ovim prostorima i od tog posla, a ne uspavankama onih koji ovde kupe kajmak, trenutno i u prolazu…

>>>Opširnije…

Gajenje činčila, kao i kuna, dakle, krznašica, u tzv. regionu Zapadnog Balkana ili, ako vam je ljepše i lakše, bivše Juge, dobro se primilo. I to počevši od Slovenije, preko Hrvatske, BiH do Srbije, u ostalim bivšim republikama SFRJ, nešto manje.
Međutim, od gajenja krznašica na brdovitom Balkanu još bolje su se zapatile aktivnosti koje su rezultirale zakonskim odredbama o projektovanoj zabrani gajenja krznašica, već u narednim godinama.
Naime, donošenjem zakona koji tretira dobrobit životinja, kao civilizacijsku i nesporno dobru pravnu tekovinu koju smo uvezli iz uređenih zemalja koje zovemo Zapad, „dodali“ smo i „novi kvalitet“: zabranu gajenja krznašica. Koje, istini za volju, nema u najvećoj većini zemalja članica EU, tj. tog istog Zapada.
Ishod takvih „aktivnosti“ nije dovoljno poznat, čak ni u odgajivačkoj javnosti. Zato nije suvišno napomenuti da se planirana zabrana uvodi u Hrvatskoj 2019., kao i u Srbiji, a u Bosni 2018. godine. Za Makedoniju i Crnu Goru nemamo podataka, pa je ovo, ujedno i poziv odgajivačima iz tih zemalja da nam se jave radi uspostavljanja saradnje.
Što se BiH tiče, tu je potrebno dodatno pojašnjenje: naime, u dva entiteta imamo različitu regulativu, iako oba imaju narečeni zakon.
Precizno, Republika Srpska, u Zakonu o dobrobiti životinja, donešenog krajem 2008. godine ne predviđa zabranu.
Dočim istovrsni zakon u Federaciji BiH, donijet samo nekoliko mjeseci kasnije, početkom 2009. godine, to predviđa, u članu 4 tačka bb), kao i u pratećim odredbama tog člana i to počev od 2018. godine.
Ova tačka smještena pod oznakom bb) nije bez izvesne simbolike! Ili je riječ o prevelikoj slučajnosti? Možda je zakonodavac, i nesvjesno, označio pravac vjetrova na Federaciju, koji bi trebali definitivno da otpušu krznašice iz srca Balkana?
I sve je odrađeno u miru i tišini. Transparentno? Kako da ne! Da li je u javnu raspravu održavanu po sajtovima resornih ministarstava i odbora bio uključen iko od odgajivača krznašica?
Da li je makar neko postavio pitanje koliko to, barem okvirno, porodica u Federaciji živi od ovog posla? Makar kao dopunskog prihoda! I kakva je korist za državu od toga, s obzirom da krznašice uvijek idu kao izvozni proizvod? A, pogotovu, koliko bi to bilo dobro omasoviti? Pa ubiti više muha jednim udarcem !Ovo barem dok se ne donese i zakon o dobrobiti mušica. Za sada su predviđeni samo kičmenjaci. Beskičmenjaci nisu predmet ovih zakona, ali imaju veze, i te kakve!!!
Zaista mora čovjek da nema kičmu, pa da se prodaje uništavajući ekonomiju rođene domovine. O ljudima u njoj da i ne govorimo.
I svugdje je primjenjen isti scenario. Znaju ljudi kako se ovde lako i prodaje i kupuje, od takozvanih aktivista za prava životinja, do nosilaca realne moći, posebno one najveće, političke.
Bilo kako bilo, odgajivači činčila u Srbiji nisu sjedili skrštenih ruku. Još u fazi javne rasprave o nacrtu pomenutog zakona, maksimalno aktivno su se uključili u borbu, poput one Davidove s Golijatom. Treba pošteno reći da je te akcije nesebično finansirao Miodrag Stanković, vlasnik firme „UNO“ , inače, i sam odgajivač činčila, i to jedan među prvima u Srbiji. Kao što ih finansira i dan-danas (pogledajte odjeljak Društveno odgovorno poslovanje, Sporazum o generalnom pokroviteljstvu).
Ishod tih početnih aktivnosti bio je nestvaran: u predlog zakona koji je otišao u Narodnu skupštinu RS nije uvrštena odredba o zabrani gajenja krznašica. A onda-hladan tuš! Pod ucjenom tijesne parlamentarne većine te 2009. godine, odredba o zabrani je vraćena i izglasana.
Tek nakon smjene vlasti, 2012. godine imalo je smisla ponovo pokrenuti priču. Ubrzo, septembra 2013. osnovano je i strukovno udruženje, pod imenom Udruženje za popularizaciju farmerskog gajenja činčila, opet pod pokroviteljstvom Stankovićevog preduzeća „UNO Serbia“. I krenulo se u intenzivnu kampanju za obaranje štetne odredbe. Rezultat: prijedlog izmjena zakona u dijelu koji se odnosi na zabranu gajenja krznašica koji, nakon normativnog usaglašavanja, ide pred poslanike. Ali, o tom-potom! Kad bude stvarno gotovo!
Odgajivači činčila okupljeni oko pomenutog udruženja, već u startu, pokazali su visok nivo solidarnosti, uslijed svijesti o potrebi da se akcija proširi na cijeli region. Zato je statutarnim odredbama predviđena mogućnost udruživanja sa sličnim asocijacijama iz drugih zemalja, poglavito susjednih. I, kao jedan od strateških ciljeva udruženja, pomoć odgajivačima i činčila i drugih krznašica u regionu, na pokretanju i realizaciji inicijative za obaranje štetnih zakonskih rješenja.
Sada je ključno pitanje: šta da se radi? Najprije, treba se informisati o problemu. Preuzmite zakone o dobrobiti životinja Federacije, ali i Republike Srpske uz pomoć uputstva sa ovog sajta. Obratite pažnju na članove 4 tačka bb), kao i na član 42 tačka b), te, naročito, na član 43 tačka 5.
Slažete li se s njima? Pristajete li da tako bude, pognute glave, kao da imate posla sa sudbinom koju je teško izbjeći? Zakoni su od ljudi, a od još boljih ljudi zavisi hoće li oni ostati.

Znamo da su odgajivači krznašica bolji ljudi, jer su se hrabro i odvažno upustili u posao u kojem je bilo malo organizovane pomoći i podrške. I uspjeli da ga očuvaju i unaprijede! Ko to ima pravo da njihov trud poništi?
Problem se neće riješiti sam od sebe. Niti će ga neko drugi odraditi za vaš račun. Jer, tu dobrobiti nema. Uostalom, procijenite sami…
Snježana Milosavljević.
predsjednica Skupštine Udruženja

Uputstvo: ukucajte naslov Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja Federacije BiH ili ga potražite u „Službenom glasniku BiH
broj 25/09;
na sličan način možete preuzeti i pogledati istovetan zakon za entitet Republike Srpske, ukucavanjem Zakon o
dobrobiti životinja Republike Srpske;

Ostavite odgovor